Vodopad Ripaljka Sokobanja
Vodopad Ripaljka jedan je od najlepših vodopada u Srbiji. Nalazi se na samo samo par desetina metara ispod samog ulaza u krug Specijalne bolnice na Ozrenu, na 5 km od Sokobanje. Nastao je na rečici Gradašnici, koja se ispod Sokobanje uliva u reku Moravicu.
Sastoji se iz 11 odseka čija je ukupna visina oko 40 metara, a najveći od njih visok je 11 metara i poznat kao Velika Ripaljka. Ispod njega je jedan manji vodopad visine 5 metara, a ostali su manji, od 0,5 do 2 metra. Oko njih se nalazi bujna vegetacija pa se gotovo i ne vide. Posetioci koji prvi put dolaze mešaju ga sa manjim slapom koji se nalazi na gornjem kraju jezera-ribnjaka, u krugu Bolnice.
Ripaljka je jedna od nezaobilaznih atrakcija ovog kraja i među omiljenim kod posetioca Sokobanje. Ako želite da imate sliku sa ovog veličanstvenog mesta, najbolje je da ga posetite početkom proleća. Usled topljenja snega i kiša, velika količina vode koja pada sa visine od 11 metara predstavlja impozantan prizor.
Svoje ime, vodopad Ripaljka duguje lokalnom izrazu. U narodu se kaže Ripaljka, voda koja ripa, skače. Pogledajte ovde i tekst o 8 najinteresantnijih vodopada Srbije.
Zaštićeno prirodno dobro ugroženo zbog vodosnabdevanja
Iako jedan od najlepših vodopada Srbije, često mu se zbog vodosnabdevanja Sokobanje i Ozrena oduzima biološki minimum, pa se dešava da tokom leta presuši. Ovo je posebno čudno kada se ima u vidu da Ripaljka spada među prva zaštićena prirodna dobra u Srbiji.
Prvo područje koje je zaštićeno na teritoriji današnje Srbije bila je Obedska bara, stavljena pod zaštitu još 1874. godine. Prva zaštićena prirodna dobra u Srbiji bili su šumski rezervati Oštrozub, Mustafa i Felješana u okolini Majdanpeka i vodopad „Velika i mala Ripaljka“ u okolini Sokobanje, zaštićen 1949. godine. Prema navodima Jovana Cvijića (1865.-1927.), ovo je bio najviši vodopad Srbije u tadašnje vreme.
Interesantno je da je vodopad država uzela pod zaštitu nakon što je Bolnica na Ozrenu izradila elaborat o izgradnji hidrocentrale na ovom mestu. Ova centrala trebala je da snabdeva strujom sanatorijum i Sokobanju, a izgradnja je počela 1947. godine. Nakon što je 1949. godine počela isporuka struje, Zavod za zaštitu i naučno proučavanje prirodnih retkosti u NR Srbiji doneo je rešenje o zaštiti male i velike Ripaljke. Kako bi se „sačuvala naučna, estetska i prirodna retkost u ovim krajevima“ naloženo je i da se do 1. maja 1950. godine hidrocentrala poruši i ukloni.
Nekih 7 decenija nakon toga, Ripaljka i dalje bori bitke za svoj opstanak. Iako leži na termalnim vodama, Sokobanja nažalost godinama unazad muki muči sa vodosnabdevanjem. Ripaljka je u svemu tome kolateralna šteta, pa se nemojte iznenaditi ako leti presuši. Sokobanja živi od turizma i ne može sebi da dozvoli luksuz sa restrikcijama vode. „Restrikcija“ Ripaljke, međutim, može da prođe. Još uvek.