Znamenite ličnosti o Sokobanji

Znamenite ličnosti i Sokobanja

Znamenite ličnosti o Sokobanji

Ivo Andrić u Sokobanji

Ivo Andrić, Branislav Nušić, Meša Selimović, Stevan Sremac, Isidora Sekulić – samo su neke od znamenitih ličnosti koje su se mogle sresti iu Sokobanji. Bez obzira da li su se ovde prvi put obreli iz zdravstvenih ili nekih drugih razloga, Sokobanji su se redovno vraćali. Sokobanja im se odužila i spomenicima, ulice nose njihova imena, a Ivo Andrić zaslužio je i da apartman u kome je odsedao u hotelu Moravica bude pretvoren u spomen-sobu.

U Sokobanju je od 1929. pa narednih osam godina sa suprugom i ćerkom počeo da dolazi popularni Ben Akiba, odnosno Branislav Nušić, već proslavljeni satiričar i komediograf.

Nušića je gušila astma, pa je išao na inhaliranje odakle se pamti jedna njegova šala:

„Mačka na rupi miša čeka, a mi – zdravlje“.

Nušić je bio neumoran u zbijanju šala i dogodovština, večito izmišljajući zabavu, a meštani su ga pamtili kao nasmejanog čoveka vedrog duha.

Ja ne znam čega stvarno ima ovde, ali znam da posle 15-20 dana boravka u Sokobanji radim celu godinu u Beogradu kao preporođen.

Ovde u Sokobanji, gledajući ovu raskoš prirode, ovu lepotu svetlosti zemlje i neba, često me obuzme neka neobjašnjiva tuga ili zanos, pa sam tako opušten razmišljao kako bi bilo lepo, bar za trenutak, ponovo se vratiti romantizmu.

Banja je planinama okruzena, ima šuma, ima izvora; ali najlepšije u njoj i nad njom, njen osobiti vazduh, radostan vazduh, umiljt vazduh. Čovek oseti nepoznato dotle zadovoljstvo sto ima pluca, sto po prirodi neprestano diše. Tu covek sazna da je i srcu mio vazduh. Negde kraj izvora, pod planinom, srce vise ne poteze da pumpa i radi; ono se odmara, a grudi, prepune čistog vazduha, dizu i spustaju srce kao na oprugama. Srce u Sokobanji ne tuče, ne lupa, nego se ljuljuška.

Na čitavoj planeti vanredno stanje, svet se iz temelja meri i kroji, svi bi da zidaju Sokobanje, al Bog im reče: Ne, može, to već postoji.

Nedavno, kad smo se žena i ja vraćali iz Sokobanje i stigli u Beograd, činilo nam se poslije one tišine kao da je nastupila kataklizma, da se svijet ruši.
Užasna buka, vazduh prljav, smog. Trećeg dana već smo se bili navikli…

Sokobanja, Soko grad, dodješ mator, odeš mlad.