
Sokobanja – zeleno srce Srbije
Netaknuta priroda, izvori lekovite vode, izletišta, planine Ozren, Rtanj, Devica, reka Moravica i njen izvor, vodopad Ripaljka, pećine, Sokograd, Bovansko i Vrmdžansko jezero, samo su deo onoga što možete videti tokom boravka u ovom predivnom mestu. Gotovo je nemoguće pobrojati sve tačke na koje bi vas ljubazni domaćini uputili. Ukoliko imate nameru da dođete do Sokobanje, planirajte svoj boravak u trajanju od bar 7 do 10 dana.
Iako većina turista i ostalih posetilaca najveće interesovanje ima za akva park, terme i bazene, priroda, voda i vazduh ono su što čine Sokobanju.
Ako prvi put dolazite, nemojte da vas iznenadi što ovo nije mestašce sa par uličica i jednim šetalištem. Takvih banja u Srbiji je mnogo, ali je Sokobanja više od toga. Ovo je mesto u kome živi preko 6.500 ljudi i koje funkcioniše i van turističke sezone. Pa ipak, sve je podređeno turizmu. Iz godine u godinu grade se novi i uređuju stari apartmani, vile, uređuju izletišta, šetalište, parkovi, prostori za decu.
Lekovite vode Sokobanje koriste se od davnina
O korišćenju lekovitih voda Sokobanje postoje tragovi još iz doba Rimljana, o čemu svedoče terme u glavnom parku. Tu su lekovita svojstva voda koristili rimski legionari, Vizantinci, Turci, Austrijanci…
Davne 1834. godine knez Miloš Obrenović je po oslobođenju od Turaka slao sokobanjsku vodu na hemijsku analizu u Beč. Sledeće godine vode je ispitivao baron Herder, kada su i utvrđena naučna svojstva vode.
Baron Herder je u Sokobanji bio dva dana i uporedio je sa Pfefrskim i Hajštanskim toplicama u Švajcarskoj i Tirolu. Dao je mišljenje da je potrebno postaviti stalnog lekara, a po njegovoj preporuci počela je izgradnja zdanja za prihvat gostiju. Knez Miloš je naredio rekonstrukciju Turskih kupatila (Amam u centru Sokobanje) i izgradnju njegovog ličnog kupatila. Ovo kupatilo je funkcionalno i očuvano i dan danas. Preko puta amama podignuta je zgrada za administrativne poslove, danas poznata kao Milošev konak.
Sokobanja drugo ime za turizam u Srbiji

Sokobanja – tabla na ulazu u Amam
Upravo je u doba kneza Miloša (koji je u Sokobanji često boravio) i počeo njen razvoj. Knez Miloš je u Sokobanju doveo i prvog zvaničnog lekara – Leopolda Erliha. Sokobanjčani su ga odmah prekrstili i dali mu ime Đorđe Novaković.
Kao početak razvoja turizma u Sokobanji i Srbiji uopšte uzima se jedan običan doktorski uput.
8. Juna 1837. godine, po starom kalendaru, izdat je uput za zastavnika Lazarevića. U njemu se preporučuje lečenje termalnim vodama Sokobanje u nadležnosti dr. Đoke (Đorđe Novaković). Zastavnik Lazarević, bio je prvi zvanični gost Sokobanje, i doneo joj je mnogo sreće u daljem razvoju njenog turizma.